nedjelja, 31.08.2008.

kIdZ

Suze.
Plač.
Nitko me ne razumije.
Nitko.
Zašto je ovaj svijet tako kompliciran?
Prije tjedan dana sam razmišljala o samoubojstvu.
Najbolje se ubit nožem.
Vrlo jednostavno i lako.
Razlog je u tome što me jedna prijateljica muči.
I to jako.
Mrzim ju. Oduvijek ju mrzim.
Jučer i danas nisam mogla jesti zbog nje.
Bila sam jako nervozna zbog odlaska u školu.
Zašto mi je vrijeme u školi najgore?
Zašto?
Samo zbog nje.
Da nema takvih ljudi kao što je ona, svijet bi bio jednostavniji.
Odlazim.
Zauvijek.
Zbogom.


Ola.
Nemojte se prapast.
To je bio samo odlomak iz mog dnevnika kad sam imala 12 godina. Čim sam to pročitala sam se zgrozila.
Kako sam mogla i samo pomisliti na samoubojstvo?
Uopće se ne sjećam da sam ovo ikada napisala. Sada mislim drukčije. Skroz drukčije.
Shvatila sam da je glupo patiti zbog jedne budale. I zato sam ju ignorirala cijeli sedmi i osmi razred. Valjda u srednjoj neće biti takvih budala. Budala koje me užasno povrijede.
Uglavnom, mislim da sam sada odgovornija i, nekako, zrelija (ako je to kod mene moguće XD). Promijenila sam se od šestog razreda. I to na bolje.
Ljudi se mijenjaju.
I dobro da se mijenjaju jer bi svijet onda bio jednoličan, bezbojan, dosadan.
Odkad sam se promijenila, nastojim živjeti bezbrižno, bez ikakvih obaveza... A prije svega, nastojim živjeti kao d i j e t e.

Patrik: Ljut sam.
SpužvaBob: Što je bilo, Patrik?
Patrik: Ne mogu vidjeti svoje čelo.


Crtići su daleko jednostavniji.
Ako ste u depri i kad vam se sve smrači pred očim, pokušajte živjeti kao dijete. Pokušajte sanjariti. Pokušajte maštati.
Jednostavno, pokušajte.

p.s. jedan komentar!

robi


06:23 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 27.08.2008.

frIk šOU od bloga smijeh

Ola.

Probudila sam se ujutro, negdje oko 7, možda i prije... I osjetila kako mi dašak vjetra nježno miluje lice dok se sunčeve zrake poigravaju na mom prozoru. Inače se ustajem tako rano da bih gledala Spužva Boba. Meni je to najbolji crtić na svijetu. U stvari, obožavam crtiće. Uglavnom, ustanem se pojedem nešto i opuštam se uz Kalamarka, Spužvastog i Patrika smijeh
I onda mi sine ideja.
Zašto ne napravim blog?
Mislim, imala sam ih već 1000 pa još jedan ne čini razliku. I eto mene sjedim u sobici i zruim u komp. Tražila sam dizajn i sliku koju bi prvo stavila. Uglavnom ovo je sve od mene za danas. Dosta je bilo za prvi post. U boxu vam je sve što trebate znati.

cmOkOnjA svima . . . kiss

p.s. nemojte mi slat one bezvezne komentare, poput ''super blogach'' i onda odbrojavanje. To me tako živcira... uff...

robi


09:35 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>